Izrabljivanje medicinskog osoblja u državnoj ustanovi

Pozdrav svima!

Radim u državnoj socijalnoj ustanovi, tl. domu za starije i nemoćne osobe. Kad sam počela raditi kapacitet doma je bio 130 korisnika, od toga je 50 ležajeva bilo predviđeno za nepokretne i polupokretne korisnike. Vremenom se kapacitet doma povećao na 250, od čega je više od pola korisnika polupokretno ili nepokretno. Nekada su korisnici morali donijeti potvrde od liječnika da nisu liječeni od psihičkih bolesti, no sada primamo sve pa čak i oboljele od Alzheimera i ostalih demencija a nemamo poseban odjel za njih, izmiješani su sa ostalim psihički zdravim osobama kojima remete mir i kradu namirnice.

Sistematizacijom rada predviđeno je 19 medicinskih sestara i 31 njegovateljica, plus 4 medicinske sestre i 8 njegovateljica koje bi radile sa 10 oboljelih od Alzheimera.

Zaposleno nas je 8 medicinskuh sestara i glavna sastra plus 15 njegovateljica i to tako godinama traje.

Obraćali smo se apelom županu da dozvoli zapošljavanje barem još po jedne medicinske sestre i njegovateljice no njegov odgovor je da županija nema novaca.

Obzirom da se radi u tri smjene, i da je posao preobiman i prezahtjevan često su kolegice na bolovanju tako da nam je tada još i teže. Osim poslova medicinske sestre obavljam i poslove koji mi nisu u opisu poslova a u domeni su njegovateljice i servirke osjećam se izrabljeno, isrpljeno i bolesno.

Molim za odgovor kome se možemo obratiti od vanjskih institucija obzirom da smo sada u EU i da li bi trebali od njih očekivati pomoć. Ne vjerujem u našu Inspekciju rada niti u inspekciju Ministarstva kojem pripadamo. Ne vjerujem niti Komori medicinskuh sestara jer se pokazalo da ne znaju niti žele raditi prema propisima.

Pozdrav,

medicinska sestra

Ne može eu uredovat samo nacionalni novinari

Poslovi koji ne spadaju pod opis mogu se odbit.

Prvi korak je Ministarstvo sa "laganom" napomenom da se za slučaj interesiraju i mediji.

Lokalni mediji su obaviješteni ali nisu pokazali interesovanje. Objavili jesu i to je sve.

Što se tiče odbijanja posla, na kraju popisa poslova postoji i ona slavna rečenica "i ostali poslovi po nalogu poslodavca"

Nažalost, nema preskakanja instanci. Prvi korak mora biti unutar "sustava", a ako to ne riješi problem, može se ići prema dalje.

Mogu navesti što smo/sam do sada napravila.

Žalile smo se ravnateljici da ne možemo nositi toliki teret, to se vidi i po bolovanjima koje se koriste samo u krajnjoj nuždi. Njen odgovor je bio da smo stare i kome je teško neka ide kući a na zavodu za zapošljavanje su sestre koje jedva čekaju posao.

Žalile smo se Upravnom vijeću, njihov odgovor nismo dobile.

Napravila sam press konferenciju(doduše ispred političke stranke kojoj pripadam) i navela problem u brojkama i o izrabljenosti. Mediji su prenijeli ali me nitko nije zvao za dodatna objašnjenja-medijima to nije interesantno.

Koji je sljedeći korak? Ministarstvo? Kad smo zvale inspekciju iz Ministarstva zbog drugih evidentiranih problema, došli su, ručali s ravnateljicom i napisali nalaz da je sve u redu.

Kolegica zbog šikaniranja se obraćala Radničkom vijeću, Sindikatu, Upravnom vijeću i Inspekciji rada. Ravnateljica ju je pozvala na razgovor i rekla joj da nije sva svoja, da ju je inspektorica ismijala i neka se prestane žaliti okolo. Evidentno je da je ravnateljica kršila zakon ali kolegica od inspektorice čak nije dobila odgovor. Zato ne vjerujem u naše instance. Postoji li sljedeći korak?

Pa vi godinama radite niti sa 50 % potrebnih zaposlenih.

Katastrofa.

A korisnika sve više.

Ja bih na vašem mjestu koristio bolovanje što češće, posao

bih radio sav za koji bih dobio nalog ali jedno tri puta sporije.

I to sporije od normalne brzine a ne ove brzine kojom sada radite jer vi ne radite nego letite valjda da to sve stignete.

Pa kad zagori ručak,sry,mjenjala sam pelenu.

Kad nema tanjura za jelo, sry, čovjek mi bježi preko balkona.

Kad nekome nestane nešto, halo policija, svaki puta.

I tako...ima opcija.

Samo da bi to mogla, moraš isključiti emocije.

Ako možeš.

Sretno.

Hvala na razumijevanju i podršci!

Eh, "problem" i je u tome što smo izuzetno odgovorne u svom poslu pa nastojimo sve obaviti na vrijeme. Ne mogu dozvoliti da mi korisnik nije presvučen ili okupan na vrijeme, da nije uzeo terapiju per os ili inzulin na vrijeme, da pojede hladno...a tako i ostale kolegice. Zato i izgaramo, a ne idemo na bolovanja zbog toga što će kolegice još više nastradati jer neće dobiti zamjenu 42 dana...

Ja sam jedna od mlađih jer imam kolegice pred mirovinom sa operiranim kukom, koljenom, liječenim karcinomom...teško je isključiti emocije jer "živimo" preko 20 godina zajedno u tom domu. Teško je isključiti i emocije prema korisnicima jer sa svih strana zovu "sestroo", "sestrooo...", ne možemo se oglušiti na te vapaje a nema nas, ne možemo na više strana odjednom. Sve ovo je strašno i za nas zaposlene(tu mislim na zdravstveni kadar jer administracije ima taman koliko ih treba biti) i za korisnike za koje smatram da zaslužuju veću pažnju nego što im mi možemo pružiti.

Obratite se Ministarstvu i pokušajte dobiti pažnju medija. Pišite Predsjednici, pučkom pravobranitelju, možda će njihova pozornost urazumiti sadašnju inertnost ljudi koji bi vas trebali štititi.

Pretpostavio sam što ćete odgovoriti.

Vlada Republike Hrvatske SRAMI SE.

SRAMITE SE i svi vi koji za SVE javne službenike koristite pogrdnu riječ

"uhljebi".

Ovo je pravi primjer požrtvovanosti, humanosti, rada, discipline, kolegijalnosti i

volje. Takvi ljudi nam trebaju za dobrobit cijele zemlje.

Vama gospođo/gospodična skidam kapu, želim vam svako dobro i nadam se da ćete se

uspjeti nekako izboriti za dostojanstvo i bolje uvjete rada.

Na žalost, nemam vneki savjet i osobno vam ne mogu pomoći ali sam uz vas.

Držite se !

Napravila sam press konferenciju(doduše ispred političke stranke kojoj pripadam) i navela problem u brojkama i o izrabljenosti. Mediji su prenijeli ali me nitko nije zvao za dodatna objašnjenja-medijima to nije interesantno.

Ja bih na vašem mjestu koristio bolovanje što češće, posao

Hvala svima na podršci i savjetima, a tužnibranitelj me je posebno dirnuo svojom suosjećajnošću.

Ovo sa xxxxx je dobra ideja...

Vremenom se kapacitet doma povećao na 250, od čega je više od pola korisnika polupokretno ili nepokretno. ...

...oboljele od Alzheimera i ostalih demencija a nemamo poseban odjel za njih,

Sistematizacijom rada predviđeno je 19 medicinskih sestara i 31 njegovateljica, plus 4 medicinske sestre i 8 njegovateljica koje bi radile sa 10 oboljelih od Alzheimera.

 

Zaposleno nas je 8 medicinskuh sestara i glavna sastra plus 15 njegovateljica i to tako godinama traje.

Pa kako uopće pokrivate sve te smjene sa 40% kapaciteta osoblja? I sa tolikim dodatnim nepokretnim i dementnim štićenicima? Da vam fali 20%, hajde još nekako.. Ali fali vam 60%, i onda ovi na županiji kažu - nema novaca?

Obzirom da se radi u tri smjene, i da je posao preobiman i prezahtjevan često su kolegice na bolovanju tako da nam je tada još i teže. Osim poslova medicinske sestre obavljam i poslove koji mi nisu u opisu poslova a u domeni su njegovateljice i servirke osjećam se izrabljeno, isrpljeno i bolesno.

A zašto prihvaćate toliko raditi, čak i poslove koji nisu vaši?

Da se razumijemo - osobno mislim da je u redu tu i tamo obaviti neki posao ako primjerice kolegica bude na bolovanju, ali ako to poslodavcu pređe u naviku - sami ste si krivi... morate naučiti cijeniti same sebe...

Molim za odgovor kome se možemo obratiti od vanjskih institucija obzirom da smo sada u EU i da li bi trebali od njih očekivati pomoć.

Počnite učiti njemački i engleski, i pripremite se za posao vani.

Žalile smo se ravnateljici da ne možemo nositi toliki teret, to se vidi i po bolovanjima koje se koriste samo u krajnjoj nuždi. Njen odgovor je bio da smo stare i kome je teško neka ide kući a na zavodu za zapošljavanje su sestre koje jedva čekaju posao.

Čak i ravnateljica zna da baš i nema na burzi voljnih da rade taj posao.

Žalile smo se Upravnom vijeću, njihov odgovor nismo dobile.

Napravila sam press konferenciju(doduše ispred političke stranke kojoj pripadam) i navela problem u brojkama i o izrabljenosti. Mediji su prenijeli a....

Kad smo zvale inspekciju iz Ministarstva zbog drugih evidentiranih problema, došli su, ručali s ravnateljicom i napisali nalaz da je sve u redu.

Koji je sljedeći korak? Ministarstvo?

Bijeli štrajk?

Kolektivno bolovanje?

Ne mogu dozvoliti da mi korisnik nije presvučen ili okupan na vrijeme, da nije uzeo terapiju per os ili inzulin na vrijeme, da pojede hladno...a tako i ostale kolegice.

Da li shvaćate da ćete na kraju uslijed opterećenosti pogriješiti, npr. nećete dati inzulin i onda više nitko neće pitati zašto...

Ja sam jedna od mlađih jer imam kolegice pred mirovinom sa operiranim kukom, koljenom, liječenim karcinomom...teško je isključiti emocije jer "živimo" preko 20 godina zajedno u tom domu. Teško je isključiti i emocije prema korisnicima jer sa svih strana zovu "sestroo", "sestrooo...", ne možemo se oglušiti na te vapaje a nema nas,

Vidim da se stvarno žrtvujete, ali morate sve zajedno podvući crtu i prestati sebe uništavati. Jer vas ionako nitko ne cijeni.

ne možemo na više strana odjednom. Sve ovo je strašno i za nas zaposlene(tu mislim na zdravstveni kadar jer administracije ima taman koliko ih treba biti) i za korisnike za koje smatram da zaslužuju veću pažnju nego što im mi možemo pružiti.

Neka ravnateljica angažira administraciju da serviraju i daju inzulin kad vi sve kolektivno 'odete na bolovanje' u sezoni viroza.... I još da tada dođu novinari...

Već smo razgovarale o bijelom štrajku, ali ima i onih kolegica koje se boje a u konačnici opet bi korisnici bili na gubitku. Oni su tako nemoćni i bez naše pomoći bi im bilo strašno.

I ideja o kolektivnom bolovanju je bila u igri ali nije prošla. Mislimo da time ne bismo postigle cilj nego samo okrenule poslodavca protiv sebe. Slično se dogodilo stjuardesama u Croatia Airlines-u.

Ravnateljici je cilj ušteda ne bi li pokazala kako zna dobro poslovati i samim time i dobivanje i drugog mandata.

Sindikalist i predsjednik radničkog vijeća su postali šefovi a nemamo kritičnu masu stanje promijeniti.

Razumijem da ne možete shvatiti, ne bih niti ja da gledam iz drugog kuta. Nemaju sve kolegice dovoljno hrabrosti, radimo kao strojevi. Vidimo se samo na primopredaji smjene toliko umorne da jedva i govorimo.

Pa kako uopće pokrivate sve te smjene sa 40% kapaciteta osoblja? I sa tolikim dodatnim nepokretnim i dementnim štićenicima? Da vam fali 20%, hajde još nekako.. Ali fali vam 60%, i onda ovi na županiji kažu - nema novaca?

Već smo razgovarale o bijelom štrajku, ali ima i onih kolegica koje se boje ...Mislimo da time ne bismo postigle cilj nego samo okrenule poslodavca protiv sebe. Slično se dogodilo stjuardesama u Croatia Airlines-u.

Gledajte to ovako - poslodavac se ionako okrenuo protiv vas.

A svaka usporedba sa stjuardesama je bespredmetna. U bilo kojem trenutku za svako prazno radno mjesto stjuardese javilo bi se desetke drugih, i pristale bi raditi za pola plaće. U vašem poslu, za vaš posao i takav gotovo kmetski odnos ne bi bilo previše interesa. O , vjerjatno bi u prvi mah bilo zainteresiranih, ali bi vrlo brzo otišle.

Ravnateljici je cilj ušteda ne bi li pokazala kako zna dobro poslovati i samim time i dobivanje i drugog mandata.

 

Sindikalist i predsjednik radničkog vijeća su postali šefovi a nemamo kritičnu masu stanje promijeniti.Nemaju sve kolegice dovoljno hrabrosti, radimo kao strojevi.

 

Razumijem da ne možete shvatiti, ne bih niti ja da gledam iz drugog kuta.

Svaćam vam ja te stvari i mnogo više nego možete pojmiti. Sve te složene mehanizme socijalne i emocionalne kontrole i ucjena u društvenoj zajednici. Da vam sad počnem o tome pisati...

Još kao mladić za studija prije 30 godina radio sam preko student servisa još u onom sistemu u jednoj ustanovi, isto sa direktoricom koja je bila politički uhljeb-karijerist... i još tada uvidio kako to sve funkcionira...

Vidim da vi pokušavate nešto napraviti, ali nemate podršku okoline. U takvoj situaciji, moj savjet vam je da prestanete osjećati obavezu prema tim kolegicama i kolegama koji se ne žele izboriti. Vi imate obavezu prema sebi i prema svojoj obitelji.

Za mnogo manje stvari ljudi odaze na bolovanje zbog 'bullinga' i preopterećenosti.

Kao mlađa osoba uistinu imate priliku otići raditi van. U ustanovi iste djelatnosti za nekoliko puta veću plaću radila biste u neuporedivo boljim uvjetima.

Stanite malo na loptu, otiđite na tjedan-dva bolovanja i razmislite malo o svom životu i budućnosti.

Ne bacaj teorije.Skoro svagdje je tako.Sistematizacija je jedno a ekipa koja odrađuje je drugu i još te j..u da nisi odradio posao kako treba.

Ne pretjeruj. Znam da sigurno i u tvojoj branši nije sve 'po sistematizaciji', ali probaj zamisliti da vam je 'teren' popunjen samo 40%!

Inače, evo jedne usporedbe.

Moja draga radi u velikom vrtiću. Imaju oko 250 djece, taman koliko i ovaj dom za stare. I ima 30 teta, plus 3-5 pripravnica... plus 22 ostalog osoblja - ravnateljica , 2-3 u računovodstvu, 4 u kuhinji+servirke, 6-7 spremačica, pedagog, pisihologica (na 4 sata) , tajnik, logoped, domar, ekonom, medicinska sestra (dom zdravlja je doslovno preko puta vrtića...

Prvo, oni svi rade u jednoj smjeni, a u staračkom domu se pokriva pet smjena. Da , doslovno - tri smjene, plus subote, nedjelje i praznici, plus zamjene za godišnje i bolovanja.

Drugo, u prosječnom radnom danu uvijek fali 10-20% djece, a nekad u vrijeme prehlada/viroza, godišnjih odmora ili pred blagdane ne dođe i do 60-70% djece.

Pa ti sad napravi usporedbu!

I zamisli da u tom vrtiću rade svega 3 "tete" !

A te tete još k tome imaju solidno veće plaće!

To je rad u četiri smjene.

Skoro da i je tako.Odrađuju oni koji i postoje.Negdje je to lakše a negdje je teže.