Izvansudska nagodba

Da li je točno da se kroz izvansudsku nagodbu može ostvariti blaža kazna ukoliko okrivljenik prizna djelo, nego u slučaju da se isto dogodi na sudu, ili je i jedno i drugo ionako stvar vještine pregovaranja/predstavljanja dokaza/nastupa i nema razlike?

E, sad čekam odgovor, pa da malo opletem po pravnom sustavu ))

Govorite o kaznenom postupku?

Govorite o kaznenom postupku?

Da, o kaznenom.

Nagodbe u kaznenom postupku nema, u stricto sensu smisli riječi. Postoji doduše mogućnost da se okrivljenik i DORH dogovore o uvjetima priznavanja krivnje i kazneno-pravnoj sankciji, no i taj dogovor mora proći kontrolu suda i tek tada se formalizira u obliku osuđujuće presude. Sigurno da suradnjom sa tužiteljstvom okrivljenik može puno bolje proći negoli u "klasičnom" suđenju.

Navedene "dogovorne" presude u našem su kazneno-pravnom sustavu, po mom mišljenju, preširoko i prepaušalno postavljene, pa ostavljaju preveliku mogućnost zlouporaba. U tom kontekstu, važno je spomenuti recentnu presedansku presudu zagrebačkog ŽS-a kojom je, po prvi put, takav dogovor odbijen. Po mom mišljenju, potpuno opravdano, no vidjet ćemo što će uslijediti dalje.

Inače, selim temu u Kazneno, gdje joj je i mjesto.

Inače, selim temu u Kazneno, gdje joj je i mjesto.

Ok, nema problema, ali me zanima kako razlučiti gdje stavit...jer koliko sam primijetio, većinom se javljaju ljudi s konkretnim problemima. Imao sam i ja neka, pa bih često dobivao "poriv" za odlaskom u širinu i kritiziranjem i proispitivanjem nekih stvari i načina na koji su postavljene, umjesto fokusiranja strogo na ishod slučaja, što sam vidio da ljudi rade.

Zato sam prvo i postavio temu tamo na onaj podforum, jer mi se činilo da je baš kreiran s ciljem raspravljanja o raznim općenitim pitanjima pravne problematike (vrlo rado sudjelujem u takvim raspravama).

Nagodbe u kaznenom postupku nema, u stricto sensu smisli riječi. Postoji doduše mogućnost da se okrivljenik i DORH dogovore o uvjetima priznavanja krivnje i kazneno-pravnoj sankciji, no i taj dogovor mora proći kontrolu suda i tek tada se formalizira u obliku osuđujuće presude. Sigurno da suradnjom sa tužiteljstvom okrivljenik može puno bolje proći negoli u "klasičnom" suđenju.

Na to sam zapravo i mislio (dogovor o uvjetima priznanja i sankciji). Što bi konkretno sve značila suradnja s tužiteljstvom?

Smatram da bi trebali postojati "podjednaki izgledi" za to da osuđenik dobije po njega povoljnu kaznu u slučaju priznanja, jer ako nije tako, onda to stavlja okrivljenika u dosta nepovoljan položaj ukoliko on ne može računati na sud kao na krajnju instancu gdje će moći iznijeti sve relevantne okolnosti slučaja kako bi se tamo izborio za najblažu moguću kaznu i ne ovisiti pritom o dobroj volji ili eventualnoj pristranosti DORH-a.

str.497,498,513-529 http://www.jpacademy.gov.mk/upload/PDF%20Files/Prirucnik__drugo_izdanje.pdf

Na to sam zapravo i mislio (dogovor o uvjetima priznanja i sankciji). Što bi konkretno sve značila suradnja s tužiteljstvom?

Ako ste samo vi u igri kao optuženik - to znači priznanje djela, a sukladno tome ide naravno i povoljnija sankcija. Koja, nemoguće je unaprijed reći, jer zavisi o detaljima svakog pojedinog predmeta.

Ako je više ljudi u igri, suradnja podrazumijeva, uz vaše priznanje vašeg djela, ujedno i pomoć u dokazivanju kaznenih djela drugim optuženicima. Opet jasno ide povoljnija sankcija.

Sve ovo moguće je riješiti preko donošenja presude na temelju priznanja, ali nju, kao što sam prethodno napisao, mora potvrditi i sud. Zašto? Pa upravo zato da se ne desi sittuacija da DORH preuzme ulogu suda i na neki način "usmjeri vodu na svoj mlin" sa takvim dogovorima.

Ili pak se sve rješava u raspravi pred sudom, gdje tada DO za optuženika koji surađuje traži povoljniji tretman, kojem se i udovoljava.

str.497,498,513-529 http://www.jpacademy.gov.mk/upload/PDF%20Files/Prirucnik__drugo_izdanje.pdf

Ako ste samo vi u igri kao optuženik - to znači priznanje djela, a sukladno tome ide naravno i povoljnija sankcija. Koja, nemoguće je unaprijed reći, jer zavisi o detaljima svakog pojedinog predmeta.

 

Ako je više ljudi u igri, suradnja podrazumijeva, uz vaše priznanje vašeg djela, ujedno i pomoć u dokazivanju kaznenih djela drugim optuženicima. Opet jasno ide povoljnija sankcija.

 

Sve ovo moguće je riješiti preko donošenja presude na temelju priznanja, ali nju, kao što sam prethodno napisao, mora potvrditi i sud. Zašto? Pa upravo zato da se ne desi sittuacija da DORH preuzme ulogu suda i na neki način "usmjeri vodu na svoj mlin" sa takvim dogovorima.

 

Ili pak se sve rješava u raspravi pred sudom, gdje tada DO za optuženika koji surađuje traži povoljniji tretman, kojem se i udovoljava.

Hvala, dosta su mi stvari jasnije, ali imam još nejasnoća, s naglaskom na posljednji pasus.

Određuje li DO proizvoljno želi li za osumnjičenika tražiti povoljniji tretman? Recimo osumnjičenik se na policiji brani šutnjom jer iz bilo kojeg razloga smatra da je to za njega najbolje, na što ima zakonsko pravo, bilo tijekom obavijesnog razgovora, bilo tijekom dokaznog ispitivanja, ili nadležni tužilac ima osobni animozitet prema okrivljenom, temeljem rekla-kazala stavova inspektora ili bilo kojeg drugog razloga.

Ne stavlja li to okrivljenika u poziciju da mora "drhtati" pred ispektorima i tužilaštvom, eventualno pretrpjeti i pokoji bezobrazluk, u nadi da će ih udobrovoljiti kako bi od suda tražili blažu kaznu, umjesto da jedini mjerodavni argument za bilo kakve preporuke i sl. stvari iznesene pred sudom budu lako provjerljive činjenice.

Recimo osumnjičenik se na policiji brani šutnjom jer iz bilo kojeg razloga smatra da je to za njega najbolje, na što ima zakonsko pravo, bilo tijekom obavijesnog razgovora, bilo tijekom dokaznog ispitivanja, ili nadležni tužilac ima osobni animozitet prema okrivljenom, temeljem rekla-kazala stavova inspektora ili bilo kojeg drugog razloga.

...U skladu sa stavkom 2. ovog članka Zakona o državnom odvjetništvu državni odvjetnik može kada ocijeni da bi se priznavanjem krivnje i sporazumijevanjem o sankciji postupak mogao skratiti, a osobito u slučaju kada je okrivljenik dao izjavu kako se osjeća krivim po svim ili nekim točkama optužbe, obavijestiti okrivljenika i branitelja, ako ga ima,kako je spreman pregovarati o uvjetima pod kojima će okrivljenik priznati krivnju, odnosno sklopiti sporazum o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije......

Znači da ne surađuje.

 

...U skladu sa stavkom 2. ovog članka Zakona o državnom odvjetništvu državni odvjetnik može kada ocijeni da bi se priznavanjem krivnje i sporazumijevanjem o sankciji postupak mogao skratiti, a osobito u slučaju kada je okrivljenik dao izjavu kako se osjeća krivim po svim ili nekim točkama optužbe, obavijestiti okrivljenika i branitelja, ako ga ima,kako je spreman pregovarati o uvjetima pod kojima će okrivljenik priznati krivnju, odnosno sklopiti sporazum o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije......

Pa tu jedino piše da DO može (ako hoće) obavijestiti okrivljenika o tome da je spreman pregovarati s njim s ciljem skraćivanja postupka jer ima za to dobru osnovu (priznanje) i to je to. Ništa o tome hoće li mu se "nesuradnja" "uzet za zlo" na sudu.

Za DORH je mjerodavno ono što se kaže u prvom ispitivanju. Zato prije istog, u pravilu se neslužbeno porazgovara sa okrivljenikom u kojemu mu se prezentira situacija i vidi njegova volja za suradnjom. To onda dalje određuje tijek postupka pred DO-om. A na sudu je sud "Bog" i njegova je zadnja.

Za DORH je mjerodavno ono što se kaže u prvom ispitivanju. Zato prije istog, u pravilu se neslužbeno porazgovara sa okrivljenikom u kojemu mu se prezentira situacija i vidi njegova volja za suradnjom. To onda dalje određuje tijek postupka pred DO-om. A na sudu je sud "Bog" i njegova je zadnja.

Super. Prema tome, ni policija ni DO nisu de iure u povlaštenom položaju, iako koriste taktike zastrašivanja i drsko ponašanje kako bi kod okrivljenika stvorili takav dojam. Onaj tko nema novca ili vezu za odvjetnika (a već smo ranije utvrdili da ne postoji niti mogućnost dobivanja besplatnog pravnog savjeta) ili ih ne pošalje tamo gdje im je i mjesto može računati s tim da će za suradnju s njima pod tim uvjetima za to biti i adekvatno "nagrađen".

Zanima me jedna konkretna stvar. Mora li okrivljenik po zakonu biti obaviješten o svom pravu na uvid u spis, odnosno dokazni materijal temeljem kojeg ga se tereti, o uvjetima dobivanja uvida (o pravu ostvarivanja uvida bez obaveze osobnog kominiciranja s tužiteljem prilikom ostvarivanja tog prava), te o razumnom vremenskom roku koji mu stoji na raspolaganju (ili bi mu morao stajati na raspolaganju) od trenutka dobivanja uvida u spis do razgovora s nadležnim tužiteljem?

Pa tu jedino piše da DO može (ako hoće) obavijestiti okrivljenika o tome da je spreman pregovarati s njim s ciljem skraćivanja postupka jer ima za to dobru osnovu (priznanje) i to je to. Ništa o tome hoće li mu se "nesuradnja" "uzet za zlo" na sudu.

Nesuradnjom ideš na sud pa kako sudac odluči (a i on ne voli nesuradnju niti bezpotrebno suđenje).

Zanima me jedna konkretna stvar. Mora li okrivljenik po zakonu biti obaviješten o svom pravu na uvid u spis, odnosno dokazni materijal temeljem kojeg ga se tereti, o uvjetima dobivanja uvida (o pravu ostvarivanja uvida bez obaveze osobnog kominiciranja s tužiteljem prilikom ostvarivanja tog prava), te o razumnom vremenskom roku koji mu stoji na raspolaganju (ili bi mu morao stajati na raspolaganju) od trenutka dobivanja uvida u spis do razgovora s nadležnim tužiteljem?

O pravu na uvid u spis vi ste obaviješteni u samoj pisanoj pouci o pravima i ostvarujete ga sukladno odredbama čl. 183-184a ZKP-a.

Piše nešto što tebi uopće ne ide u prilog "a osobito u slučaju kada je okrivljenik dao izjavu kako se osjeća krivim po svim ili nekim točkama optužbe".

 

Nesuradnjom ideš na sud pa kako sudac odluči (a i on ne voli nesuradnju niti bezpotrebno suđenje).

1. Ma gdje sam ja to dao izjavu da se osjećam krivim?

2. O kakvoj nesuradnji govoriš, članak se konkretno odnosi na mogućnost pregovaranja s DO, a ne na moje pravo na "nesuradnju" putem sasvim legalne i legitimne obrane šutnjom na policiji.

3. Da, svjestan sam toga da nažalost ima i svakakvih sudaca.

Zanima me jedna konkretna stvar. Mora li okrivljenik po zakonu biti obaviješten o svom pravu na uvid u spis, odnosno dokazni materijal temeljem kojeg ga se tereti, o uvjetima dobivanja uvida (o pravu ostvarivanja uvida bez obaveze osobnog kominiciranja s tužiteljem prilikom ostvarivanja tog prava), te o razumnom vremenskom roku koji mu stoji na raspolaganju (ili bi mu morao stajati na raspolaganju) od trenutka dobivanja uvida u spis do razgovora s nadležnim tužiteljem?

O pravu na uvid u spis vi ste obaviješteni u samoj pisanoj pouci o pravima i ostvarujete ga sukladno odredbama čl. 183-184a ZKP-a.

O.K., pisana pouka o pravima je trenutno kod mog branitelja pa nisam bio u mogućnosti provjeriti, hvala na odgovoru.

Ukoliko se u pisanoj pouci o pravima spominje i odredba čl. 183-184a ZKP-a, tad smatram da je zakon pravičan u odnosu na okrivljenika što se tiče mog prvog pitanja.

Što se tiče mog drugog pitanja, smatram da je zakon nedorečen i da ne ide u prilog okrivljeniku, budući da ne definira uvjete pod kojima okrivljenik može dobiti uvid u spis, čime se otvara širok prostor za vršenje pritiska DO na okrivljenika nakon što isti pokuša izvršiti uvid.

Isto tako ne vidim ni da se u članku spominju ikakvi vremenski rokovi...

Naravno da rokova nema, jer kamo bi došli sa propisima da sve živo normiramo. Uvid u spis podrazumijeva dolazak u Kancel DORH-a, predstavljanje osobnom iskaznicom i traženjem uvida u spis. Vrši se provjera da li ostvarujete to pravo (jer okrivljenik ima određena ograničenja) i daje vam se spis na uvid, a po potrebi možete tražiti (i platiti) i kopiranje određenih njegovih dijelova.

Ako vam zamjenik ne bi dozvolio uvid (neopravdano, jer ponavljam da okrivljenik ima određenih ograničenja), vi lijepo k njegovu šefu i objasnite mu situaciju i bez problema će vam se spis dati na uvid.

1. Ma gdje sam ja to dao izjavu da se osjećam krivim?

 

2. O kakvoj nesuradnji govoriš, članak se konkretno odnosi na mogućnost pregovaranja s DO, a ne na moje pravo na "nesuradnju" putem sasvim legalne i legitimne obrane šutnjom na policiji.

 

3. Da, svjestan sam toga da nažalost ima i svakakvih sudaca.

Sve ti je lijepo objašnjeno ali ti pokušavaš uzet samo ono što ti ide u korist a to isto može napravit i DO.

Valjda ćeš javit kako je završila tj.kako traje ta epizoda sa lijekovima (ako se ne varam da se radi o tom slučaju )

Što se tiče sudaca rijetki će "nesuradnju" što znači i njegovo angažiranje u postupku i dodatni rad nagradit sa "dogovorenom" kaznom.To ne bi ni ti napravio drugom da si sudac.

Imam jedno pravilo koje glasi "zaje...j sve na svijetu osim suda".

Naravno da rokova nema, jer kamo bi došli sa propisima da sve živo normiramo. Uvid u spis podrazumijeva dolazak u Kancel DORH-a, predstavljanje osobnom iskaznicom i traženjem uvida u spis. Vrši se provjera da li ostvarujete to pravo (jer okrivljenik ima određena ograničenja) i daje vam se spis na uvid, a po potrebi možete tražiti (i platiti) i kopiranje određenih njegovih dijelova.

 

Ako vam zamjenik ne bi dozvolio uvid (neopravdano, jer ponavljam da okrivljenik ima određenih ograničenja), vi lijepo k njegovu šefu i objasnite mu situaciju i bez problema će vam se spis dati na uvid.

Ne normiramo nikako sve živo, podsjetio bih vas da mi se dogodilo da je tužiteljica uputila prijedlog za moje pritvaranje u istražni zatvor iz razloga jer se prvo nisam odazvao u roku od 2 dana (a zakonski rok koji jest propisan je 8 dana) na dokazno ispitivanje jer me iz policije nisu zvali prvi dan od početka trajanja roka, a zadnji dan roka me nisu mogli primit jer je nadležni inspektor "imao posla", a moj odvjetnik nije bio u mogućnosti doći sa mnom na policiju jer je imao prethodno dogovorene obaveze.

Također bih podsjetio na činjenicu da je, iako mi je nakon toga na moj zahtjev (na sugestiju branitelja) rečeno da će mi poziv biti uručen pismenim putem, policija samo jednom došla na moju adresu da mi uruči poziv kad nikog nije bilo kući (što je zbilja krajnje neobična pojava, da se dogodi da ljudi nisu kod kuće, a zakonodavcu sigurno predstavlja nepremostivi problem propisati da policija mora prilikom pokušaja uručivanja pismenog poziva, ukoliko se okrivljenik tad ne zatekne na kućnoj adresi, isti poslati putem pošte).

Znači li to da se ne slažete s tim da bi okrivljenik trebao dobiti neki razuman rok unutar kojeg bi se mogao pripremiti za pregovore s tužiteljem?

Inače uvid u spis u to vrijeme nisam dobio zato što se tužiteljica htjela vidjeti sa mnom osobno zbog toga jer mi tad još uvijek nije bio povučen zahtjev za pritvaranjem, iako sam par dana prije toga bio na dokaznom ispitivanju (ali je bila zauzeta pa me naručila za drugi dan), pretpostavljam da bi bilo veselo da je do razgovora i došlo...

Nisi dao izjavu da si kriv niti si uopće razgovarao tj.odgovarao na pitanja i time nisi doprinosio lakšem otkrivanju djela,prikupljanju dokaza itd pa nemaš ni pravo na dogovor o kazni tj.kako bi ti rekao ne možeš bit "nagrađen" manjom kaznom.

 

Sve ti je lijepo objašnjeno ali ti pokušavaš uzet samo ono što ti ide u korist a to isto može napravit i DO.

 

Valjda ćeš javit kako je završila tj.kako traje ta epizoda sa lijekovima (ako se ne varam da se radi o tom slučaju )

 

Što se tiče sudaca rijetki će "nesuradnju" što znači i njegovo angažiranje u postupku i dodatni rad nagradit sa "dogovorenom" kaznom.To ne bi ni ti napravio drugom da si sudac.

 

Imam jedno pravilo koje glasi "zaje...j sve na svijetu osim suda".

Pa s obzirom na okolnosti, mogao bih izvući jedno drugo pravilo koje bi glasilo "ako si kriv, svi te mogu zaj*** koliko ih je volja, a ako neće oni onda će sud".

Dodatni rad? Nije li to posao za koji su plaćeni, ili će ostati prekovremeno? Znači okrivljenici moraju pristajati na manje nego što bi dobili na sudu zato da bi na taj način suci imali manje posla?

Kad bih ja bio sudac, vjerojatno bi me sustav dovoljno iskvario da bih i ja okrivljenicima davao veće kazne zato jer radim posao za koji sam plaćen...

Ja ti sad mogu navesti par razloga za moju odluku da se branim šutnjom, ali što mi to vrijedi ako sudac ionako u obzir uzima samo to jesam li se pojavio pred njim ili nisam?

Evo ti samo neki: nemam povjerenja u policiju (jesam li dužan imati?) i samo sam slijedio uputstva svog branitelja.

Nisam bio upoznat s činjenicom da bi mi to moglo otežati položaj pred sudom jer sam bio uvjeren da ionako već imaju dovoljno dokaza protiv mene.

Cilj i namjera mi je pred sudom priznati krivnju za djelo za koje me se tereti (osim ako mi DO ne ponudi kaznu za koju smatram da je primjerena) i dobiti priliku da iznesem sve olakotne okolnosti kako bi mi se odredila najpravičnija kazna (s obzirom na važeći zakon).

Uzimaju li to hrvatski sudovi u obzir ili im je prilikom određivanja kazne najbitnije jesam li poduzeo sve moguće radnje da si smanje broj ročišta?

P.S.: Da, isti je slučaj, javit ću.

Zapravo i ako zanemarimo sve što sam naveo, zanima me po kojoj se to pravnoj logici meni može uzet kao otegotna okolnost bilo koja taktika koju sam koristio tijekom postupka, a za koju sam smatrao iz bilo kojeg razloga da meni ide u prilog?

Nije li posao i pravo okrivljenog i obrane da rade sve što mogu da za sebe izvuku najveću moguću korist (bez obzira na činjenično stanje, jer nije na njima da utvrđuju činjenično stanje), posao policije i tužilaštva da prikupe dokaze odnosno ishode osuđujuću presudu, a posao suda da donese presudu i ukoliko je osuđujuća da odredi kaznu temeljem svih prikupljenih činjenica s jedne i s druge strane?

Pitam te to kao pravnika, što misliš o tome? Ionako sam ovu temu otvorio prvo na pdf-u pravne rasprave (ili kako se već zove), pa je preseljena ovdje.

Ne filozofiraj (što se mene tiče).Imaš odvjetnika pa si ga moga pitat,možda jesi ali ti se odgovor ne sviđa.

Seljački rečeno ne želiš ni razgovarat s policijom ni s odvjetništvom (što je tvoje pravo) ali bi se dogaovarao o kazni.Zašto,pa kažeš da nisi kriv.Onda na sud pa neka dokažu krivnju.

Kako će razmišljat tužitelj/sudac.Nisi pomogao meni pa ne moram ni ja tebi (uvjeti kaznenog naloga su ti prije navedeni).Dođi na sud pa ako te osidimo platit ćeš i sudske troškove.

Samo na tebi je da odlučiš kako ćeš se ponašat,a ponašanje je uvjetovano.

Kakve dokaze oni imaju mi ne znamo.

I nisam pravnik.

kao okrivljenik ne moraš pristat na manje nego što bi dobio na sudu.Samo je lakše,brže i jeftinije za tebe (odnosno onoga koji je svjestan da je kriv i to prizna),a ostali mogu na sud.

Znači li to da se ne slažete s tim da bi okrivljenik trebao dobiti neki razuman rok unutar kojeg bi se mogao pripremiti za pregovore s tužiteljem?

Naravno da ne, ali to se može riješiti i na samom ispitivanju, tj. prije njega u neformalnom razgovoru sa tužiteljem.

Inače uvid u spis u to vrijeme nisam dobio zato što se tužiteljica htjela vidjeti sa mnom osobno zbog toga jer mi tad još uvijek nije bio povučen zahtjev za pritvaranjem, iako sam par dana prije toga bio na dokaznom ispitivanju (ali je bila zauzeta pa me naručila za drugi dan), pretpostavljam da bi bilo veselo da je do razgovora i došlo...

Drugim riječima, postojala su ograničenja glede uvida.

Ne filozofiraj (što se mene tiče).

Haha, ti ćeš mi reć. Ako nemaš ništa pametno za odgovorit onda se lijepo povuci ili citiraj neki zakon, to ti dobro ide.

Imaš odvjetnika pa si ga moga pitat,možda jesi ali ti se odgovor ne sviđa.

Jesam li ili nisam nije tvoja briga.

Pitao sam ljude na forumu koji su voljni ili znaju odgovore na moja pitanja.

Seljački rečeno ne želiš ni razgovarat s policijom ni s odvjetništvom (što je tvoje pravo) ali bi se dogaovarao o kazni.Zašto,pa kažeš da nisi kriv.Onda na sud pa neka dokažu krivnju.

Gdje sam rekao da nisam kriv? Nisam se izjasnio o krivnji.

Također nisam rekao ni da ne želim razgovarat s odvjetništvom, odakle vadiš te bisere?

Kako će razmišljat tužitelj/sudac.Nisi pomogao meni pa ne moram ni ja tebi (uvjeti kaznenog naloga su ti prije navedeni).Dođi na sud pa ako te osidimo platit ćeš i sudske troškove.

Ne tražim pomoć nego fair postupak u kojem ću moći priznati krivnju i iznijeti olakotne okolnosti kako bi kazna bila što pravičnija (u odnosu na važeći zakon).

Jel se i za to plaćaju sudski troškovi?

Samo na tebi je da odlučiš kako ćeš se ponašat,a ponašanje je uvjetovano.

 

Kakve dokaze oni imaju mi ne znamo.

Ma nemoj, kad ti nešto odgovara od nečijih navoda onda ih uzimaš kao relevantne, a ako ne, onda vi "ne znate što se zapravo dogodilo" ili koje su okolnosti slučaja.

Imaju sve potrebne dokaze da donesu osuđujuću presudu.

I nisam pravnik.

Ok, ostavljaš drukčiji dojam.

kao okrivljenik ne moraš pristat na manje nego što bi dobio na sudu.Samo je lakše,brže i jeftinije za tebe (odnosno onoga koji je svjestan da je kriv i to prizna),a ostali mogu na sud.

Ma daj, ajde super ako ti kažeš da je tako.

Naravno da ne, ali to se može riješiti i na samom ispitivanju, tj. prije njega u neformalnom razgovoru sa tužiteljem.

I bez pristutnosti branitelja? Razlog zbog kojeg sam i pokrenuo temu je da vidim koje su realne mogućnosti da se okrivljenik "izvoza" tj. raznim blefovima ili pritiscima dovede u situaciju da prihvati manje nego što bi dobio na sudu. Evo kolega iznad spominje i nekakve sudske troškove.

Drugim riječima, postojala su ograničenja glede uvida.

Tako je, zato mi je i bilo neobično ponašanje tužitelja, jer nisam imao pojma o postojanju tih ograničenja, niti sam imao razloga sumnjati u to, budući da su se već stvorili uvjeti za ukidanje tih ograničenja, a osobno sam otišao izvršiti uvid na sugestiju branitelja jer ni on nije predvidio da će im toliko trebati da ukinu ograničenja.

I bez pristutnosti branitelja?

Ako je s vama tamo, naravno da će i on biti prisutan.

Razlog zbog kojeg sam i pokrenuo temu je da vidim koje su realne mogućnosti da se okrivljenik "izvoza" tj. raznim blefovima ili pritiscima dovede u situaciju da prihvati manje nego što bi dobio na sudu.

Obzirom je zadnja ona suda, uvijek imate džoker glede izigravanja.

Tako je, zato mi je i bilo neobično ponašanje tužitelja...

Samo on zna zašto se tako ponašao.

I momci, nema potrebe za prepucavanjem.

Haha, ti ćeš mi reć. Ako nemaš ništa pametno za odgovorit onda se lijepo povuci ili citiraj neki zakon, to ti dobro ide.

 

Jesam li ili nisam nije tvoja briga.

Pitao sam ljude na forumu koji su voljni ili znaju odgovore na moja pitanja.

 

 

 

Gdje sam rekao da nisam kriv? Nisam se izjasnio o krivnji.

 

Također nisam rekao ni da ne želim razgovarat s odvjetništvom, odakle vadiš te bisere?

 

 

 

Ne tražim pomoć nego fair postupak u kojem ću moći priznati krivnju i iznijeti olakotne okolnosti kako bi kazna bila što pravičnija (u odnosu na važeći zakon).

Jel se i za to plaćaju sudski troškovi?

 

 

 

Ma nemoj, kad ti nešto odgovara od nečijih navoda onda ih uzimaš kao relevantne, a ako ne, onda vi "ne znate što se zapravo dogodilo" ili koje su okolnosti slučaja.

 

Imaju sve potrebne dokaze da donesu osuđujuću presudu.

 

 

 

Ok, ostavljaš drukčiji dojam.

 

 

 

Ma daj, ajde super ako ti kažeš da je tako.

Nije mi samo jasno zašto netko tko ima odvjetnika i poznaje pravni sistem i praksu traži savjet od drugog?Dakako ima pravo na to.

Baš prekjučer sam imao bliski susret sa dvojicom koji poznaju pravni sistem a godinama gube sve tužbe i postupke.

Svatko je kovač svoje sreće.

Obzirom predosjećam nastavak polemike u negativnom tonu, istaknut ću upozorenje da će tema pod ključ u slučaju iste.