Opisna dioba

Poštovani

U obiteljskoj baštini nalazim na diobeni spis, koji je napravljen 1938. godine.

Spis je na ime mog pokojnog djeda, prilikom diobe sa svojom braćom, a tu imovinu je naslijedio moj otac, a danas ja.

Sve čestice su kroz posjed u katastru sprovedene na mog oca, ali naravno, sada je problem neslaganja s stanjem u ZK. Dioba nije proverdena u ZK.

U ZK su vlasnici više njih, dijelom moj otac ali i nasljednici braće mog djeda.

U slučaju, da se odlučim na pokretanje tužbe za dokazivanje prava vlasništva, može li mi pomoći ovaj diobeni spis, jer je pisan opisno, tj.

po principu - xxxxx (predio) vinograd uz put, i tome slično..

Uspio sam po tom modelu sve čestice identificirati, čak se i površine iz spisa slažu sa odgovarajućim česticama iz posjedovnog lista ali koliko i da li mi to uopće može u slučaju tužbe ikako pomoći.

Zahvaljujem na odgovoru

Tužba radi utvrđenja vlasništva (ili pojedinačni ispravni postupak) podnosi se kad predmnijevani vlasnik ima dokaze da je vlasnik, ali nema dokument podoban za upis vlasništva u zemljišnoj knjizi, budući da se upis vlasništva može dopustiti samo na temelju dokumenta koji strogo formalno sadrži određene propisane elemente.

Dakle, diobeni spis koji imate očigledno nije takav dokument, ali jest dokaz, i prema tome može pomoći, a u kojoj mjeri - to ovisi o ocjeni suda. Sud u svakom slučaju mora saslušati i ostale stranke, posebno one čije će se pravo vlasništva brisati, a vjerojatno i svjedoke, te eventualno izvršiti uvid i u druge možebitno dostupne dokumente, pa će odlučiti na temelju svih iznesenih dokaza. Ovakav autentični dokument sigurno predstavlja bolji dokaz od npr. iskaza svjedoka čiji iskaz, i kad je dan u najboljoj vjeri, ovisi o pamćenju i subjektivnom viđenju stvari.

Zahvaljujem

Sada sam još malo istraživao, i imam 3 čestice zemlje, koja je znači u diobenom spisu iz 1938. godine, a na njih je uknjižena osoba agrarom iz 1939. godine. Kako, ne znam. Valjda će što pomoći spis, jer su još od 1928. godine, pisanim tragom, odnosno posjedom, čestice u nepreikdnom posjedu moje obitelji.

Promjene u z.k. vidljive su u povijesnom dijelu z.k. uloška, dakle trebate tražiti u gruntovnici presliku cijelog z.k. uloška s povijesnim dijelom. Tamo ćete vidjeti kada i temeljem kojih dokumenata su vršene promjene.

Da li su u tom dijelu vidljive i tako stare promjene kao ova iz 1939., to ovisi o stanju zemljišne knjige. Povijesni podaci se pri prijenosu u nove zemljišne knjige nisu prepisivali, ali ponekad je moguće doći i do starih zemljišnih knjiga. Ali s obzirom da imate više nego dovoljne uvjete za stjecanje dosjelošću (pod uvjetom da ste bili u posjedu i da te čestice nisu bile u nekom periodu "društvena imovina"), vjerojatno vam ti podaci iz z.k. ne trebaju.

Zahvaljujem Korisnička Stranko.

Idem uskoro u "borbu", i pokušat ću na temelju pronađenih primjeraka tužbi, sam sastaviti jednu.

Baš me zanima, kako će sve to ići !

Pitam, da ne otvaram novu temu, a ima veza s ovom.

Da li je moguće, ako sam naslijedio polovinu čestice zemlje, kao vanknjižno vlasništvo, sam, neovisno o drugom suposjedniku, pokrenuti tužbu za dokazivanje prava vlaništva, i pritom tražiti uknjižbu u ZK, samo na svoju polovinu, odnosno za 1/2?

Na ovo pitanje vam vjerojatno nitko ne može odgovoriti sa sigurnošću.

Niste napisali tko je u z.k. upisani formalni vlasnik čije vlasništvo osporavate, da li je jedan ili više njih pa osporavate vlasništvo samo jednoga itd.

Također niste napisali kakve je prirode posjed drugog suposjednika - stvarni ili idealni. Posjed je u pravilu po svojoj prirodi stvaran (ili nije posjed), ali postoji iznimka - pri nasljeđivanju svi sunasljednici nasljeđuju posjed pa postaju suposjednici neovisno o tome stupaju li u stvarni suposjed.

Ovi detalji su važni za odgovor na vaše pitanje (bolje rečeno: za pogađanje odgovora). Naime, za stjecanje dosjelošću traži se, između ostaloga, samostalni posjed, a suposjednik nije samostalni posjednik. Iz samostalnog posjeda onda u pravilu proizlazi i (samo)vlasništvo, a ne suvlasništvo. Međutim, ima primjera da je priznato stjecanje dosjelošću i suvlasničkog dijela, s obzirom na specifične okolnosti.

(I sam imam vrlo sličnu situaciju i čekam da vidim što će sud reći. Nažalost, odluka nije na vidiku zbog izrazite neažurnosti suda.)

Ponovno zahvaljujem.

Ovako, čestica ima 2067 metara četvornih, poljoprivredno je zemljište i diobenim spisom je podjeljena između dvoje braće, jedan od njih je moj djed. Podjeljena je na idealnih 1134,5 metara odnosno za 1/2 i u posjedovnim listovima, ali i u naravi, tako se koristila i posjedovno nasljeđivala sve do mog pokojnog oca i njene rodice. Dan danas, točno se znaju međaši među nasljednicima, ali usmena podjela nije provedena u ZK.

Svak od nasljednika, posadio je na svom djelu trajne nasade, u periodu odmah po završetku Drugog svjetskog rata i u tom ih knjižni vlasnik nije ometao, niti je itko u nizu nasljeđivanja ikome osporavao posjed. Tako je i danas.

Osporava se vlasništvo jedne osobe, jer je ona u ZK i upisana agrarom iz 1939. godine.

Ovo pitam, jer u slučaju da rodica mog pok. oca ne bi htjela sa mnom ići u tužbu uknjižbe, mogu li ja u tom slučaju, svoj naslijeđeni dio sam pokušati uknjižiti.

Ako sam dobro shvatio, postoji jedan knjižni formalni vlasnik, a dva predmnijevana stvarna vanknjižna (su)vlasnika/(su)posjednika.

Neovisno o tome je li tako ili ne, mislim da imate dobre šanse budući da se radi o zasebnim fizičkim dijelovima i nekretnini koja je vjerojatno fizički djeljiva, iako ti dijelovi nisu kao takvi evidentirani u z.k. Sud će vjerojatno drugog posjednika upisanog u katastar pozvati kao stranku, ako ne bude tužitelj.

Ipak, to je samo moje osobno mišljenje. Sigurno bi bilo bolje da oba suposjednika zajedno pokrenu postupak.

Hvala

Točno je tako kako ste opisali.

Svakako budem razgovrao s drugim posjednikom, to sam i planirao, ali uvijek treba biti informiran u slučaju da odbije, iz bilo kojih razloga ići u zajedničku tužbu.

Svakako još jedmom hvala.

Ponovno zahvaljujem.

 

Ovako, čestica ima 2067 metara četvornih, poljoprivredno je zemljište i diobenim spisom je podjeljena između dvoje braće, jedan od njih je moj djed. Podjeljena je na idealnih 1134,5 metara odnosno za 1/2 i u posjedovnim listovima, ali i u naravi, tako se koristila i posjedovno nasljeđivala sve do mog pokojnog oca i njene rodice. Dan danas, točno se znaju međaši među nasljednicima, ali usmena podjela nije provedena u ZK.

 

Svak od nasljednika, posadio je na svom djelu trajne nasade, u periodu odmah po završetku Drugog svjetskog rata i u tom ih knjižni vlasnik nije ometao, niti je itko u nizu nasljeđivanja ikome osporavao posjed. Tako je i danas.

 

Osporava se vlasništvo jedne osobe, jer je ona u ZK i upisana agrarom iz 1939. godine.

 

Ovo pitam, jer u slučaju da rodica mog pok. oca ne bi htjela sa mnom ići u tužbu uknjižbe, mogu li ja u tom slučaju, svoj naslijeđeni dio sam pokušati uknjižiti.

Poštovanje svima.

U međuvremenu dolazim do novih spoznaja u vezi ove situacije u citatu.

Naime, istražujući u Državnom arhivu, došao sam do oporuke, mog pokojnog pradjeda, i u spisu, nalazim oporuku, nasljedničke izjave mog pokojnog djeda, njegovih braće i sestara, dosudnicu, itd.

Ono što mi je posebno interesantno, nalazim i spomenutu česticu, koja je ovdje sporna, i agrarnom presudom je 1939. g. uknjižena na osobu xxx!

Ta čestica se nalazi u zemljišnoknjižnom izvatku iz 1925. godine, jer je tada i bila ostavinska rasprava, (a znači bila je još i prije u vlasništvu pradjeda) kao dio sveukupne imovine koju je pradjed imao a koja se djeli među njegove nasljednike a koja je tog momenta bila uknjižena na njegovo ime.

To u ovjerenoj formi iz Državnog arhiva, sada i posjedujem.

Ima se znači posjedovni niz, s mog pradjeda, na mog djeda, mog oca i danas mene.

Da je čestica u posjedu moje obitelji sve od najmanje 1925 godine, imam "pokriveno" valjanim dokumentima.

Diobenim spisom dio pripada mom djedu, nasledstvom mom ocu, a također nasljedstvom danas meni.

Međutim, spomenutom agrarnom presudom, prekida se knjižni niz i čestica je danas u cijelosti uknjižena na već spomenuta osoba xxx.

Interesira me, kako je moguće, da na već uknjiženom zemljom, neka druga osoba, može agrarnom presudom dobiti uknjižbu na tu zemlju?

Ponavljam, je li to pravno moguće?

Pitam, jer se sa ovim podacima, i saznanjima iz vaših odgovora na ova pitanja, spremam na ZK, i molio bi odgovor, da budem dobro informiran, da znam kako se i na koji način postaviti u razgovoru na ZK.

Zahvaljujem svima na odgovoru.

Na to pitanje bi vam mogao odgovoriti samo netko tko poznaje tadašnje zakone, jer se navedena "agrarna presuda" može ocjenjivati samo sa stajališta tada važećih zakona. Drugim riječima, ako ta presuda ne bi bila valjana po današnjim zakonima, to ne znači da nije bila valjana kad je donesena (i to ako zanemarimo da su davno prošli svi rokovi za pobijanje takve presude bilo kojim redovnim ili izvanrednim pravnim lijekom).

Općenito, vlasništvo se može steći temeljem pravnog posla s prethodnim vlasnikom ili temeljem zakona. Npr. agrarnom reformom veleposjednici gube a korisnici zemlje dobivaju u vlasništvo zemlju silom zakona, a ne pravnim poslom između sebe. Dakle, u ovom slučaju vjerojatno se radi o stjecanju temeljem zakona (ne znam kojega).

Budući da se upis po toj presudi treba smatrati zakonitim i valjanim, posjed vaših prednika prije te presude ne može se računati u vrijeme za dosjelost, budući da je zakonito utvrđen drugi vlasnik.

Međutim, vrijeme za dosjelost može se računati od onog trenutka od kojeg ste vaši prednici i vi u posjedu te čestice nakon donošenja te presude, a to je - ako sam dobro shvatio - od samog trenutka donošenja presude, tj. novi vlasnik nije nikada niti stupio u posjed. Što se tiče vremena za dosjelost, imate više nego zadovoljene uvjete, a pitanje je kako ćete dokazivati posjed barem 20 godina unatrag.

Ali - još jedan bitan detalj! Za stjecanje dosjelošću važno je i poštenje posjeda, a posjed je pošten ako posjednik nije znao niti je imao razloga sumnjati da mu posjed ne pripada, dakle da postoji drugi, pravi vlasnik. Ako protustranka dokaže da ste vi cijelo vrijeme znali da je u z.k. upisan drugi vlasnik, i pri tome znali da tom vlasniku vlasništvo pripada temeljem sudske presude odnosno zakona, onda nemate uvjet poštenja bez obzira na protek vremena. To mora dokazivati proustranka, jer se poštenje predmnijeva.

Za nasljednika se smatra da je pošten i ako ostavitelj nije bio pošteni posjednik, pod uvjetom da nasljednik nije znao i nije mogao znati za razloge koji čine posjed nepoštenim.

Po mojem mišljenju u vašem slučaju se radi o poštenom posjedu, ali moguće je da će sud ocijeniti i drugačije.

Naime, uočite da se tu radi o vrlo dvojbenom kriteriju. Malo je vjerojatno da netko kao posjednik nije u 20 godina saznao tko je upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama i cijelo vrijeme vjerovao da je to on. To je zapravo moguće ako je znao tko je upisan, pa je 20 godina, karikirano, pažljivo zaobilazio gruntovnicu da se ne bi moglo dokazati da to zna.

Tu su sudovi na skliskom terenu, a stjecanje dosjelošću zbog toga nerijetko ima obilježje otimačine, pa ćete i na Legalisu naći kritičnih komentara na taj način stjecanja.

Hvala

Iako mi je neshvatljivo, iako sam šokiran ovakvim mogućim presudama, posebno zato što sam još od malih nogu sa svojim prednicima radio na toj čestici, što je to uvijek bilo u našem posjedu, razumio sam napisano.

Nikada se u mojoj obitelji nije pričalo, i nikada pisanog traga o tome tko je knjižni vlasnik, jednostavno, moji prednici su valjda bili ljudi koji nisu o tome vodili računa, znajući da to pošteno imaju, i nisu niti razmišljali a niti bili svijesni mogućih posljedica takvog ponašanja.

To je već neka druga priča.

Tu sam osobno potpuno čist, jer sam doista prije 2 mjeseca, nakon smrti svog oca, doznao pregledavajući e-izvatke tko je doista knjižćni vlasnik na toj čestici.

Nikakve prljave igre s moje strane ne dolaze u obzir, a nikada i neće.

Moj komentar o dvojbenosti stjecanja dosjelošću nije bio usmjeren na vas osobno.

Sad kad ste saznali da je druga osoba upisana u z.k., što prije pokrenite postupak kako ne bi došlo do prekida dosjedanja.

Inače, nije mi baš jasno što vam je šokantno - država uzima i daje u vlasništvo silom (zakona) oduvijek. Prve agrarne reforme bile su u starom Rimu, u bivšoj državi bilo je nekoliko nacionalizacija, izvlaštenja su nužna i stalno se provode zbog javnog interesa (npr. zemlja za cestu), ova država uzela je svu tzv. društvenu imovinu iz ruku upravljača i proglasila je državnom, a zatim dijelila ...

Izvor moje šokiranosti je u tome, da znam sve što su moji prednici radili na njoj a i ja do dana današnjeg radim a ipak postoji mogućnost da ta zemlja više ne bude moja.

Naime, ne radi se o nekoj zapuštenoj poljoprivrednoj zemlji, nego dapače, zemlji koja je poslije ll svj. rata (toliko daleko iz priče mog pok. oca znam, a malo kasnije i osobno) posađena višegodišnjom kulturom, intezivno se obrađuje do dana današnjeg.

Na čestici je moj pokojni otac sagradio poljsku kućicu.

Nitko ih a ni danas mene u tome nikada nije ometao ni spriječavao.

Iz tih saznanja kažem da sam šokiran, i da se ipak može čestica "izgubiti".

Ali ponavljam, razumijem problem, i shvaćam ga.

Imaju se nova saznanja jer doista želim u potpunosti biti upoznat sa situacijom.

Jutros sam bio u matičnom uredu, i čovjek koji je uknjižen ne postoji ni u knjizi rođenih ni vjenčanih, ni umrlih. U evidenciji, jednostavno pod tim imenom prezimenom ne postoji niti jedna osoba.

Stoga odlazim na ZK i tražim broj agrarne presude po kojoj je dotični uknjižen.

Dobivam traženo, i zovem Državni arhiv. Nalazi se presuda, u njoj uz velik broj drugih nalazi se i spomenuta čestica, međutim, ime i ime oca uknjižene osobe odgovara onom iz zk izvatka, ali prezime ne.

Zaključujem da postoji mogućnost da je prilikom upisa u zemljišne knjige pogrešno prepisano prezime, jer su slična, a i ono je uobičajeno u mjestu.

Iz agrarne presude doznajem da su moji prednici bili "veleposjednici", i da je dotična osoba na temelju dugogodišnje obrade (?!) zatražila razriješenje kmetskih odnosa te agrarnom presudom iz 1939. uknjižena. Niko od mojih prednika nije se žalio.

Ni ta situaciju nikada u obitelji nije spominjana?!

Idem na katastar i provjeravam povijest promjena posjeda na čestici, da provjerim da li je ta osoba ikada stupila u posjed.

Nigdje se ne nalazi nitko osim mojih prednika.

Također, posjedujem već spominjani diobeni spis iz 1938. u kojem se spominje spomenuta čestica, a posjedujem i posjedovni list strica pk. oca iz 1959. i ta čestica je u njemu.

Dalje ima se i ugovor o doživotnom uzdržavanju između pok. strica mog oca i mog pok. oca iz 1966. u kojem se nalazi spomenuta čestica.

Trenutno je situacija takva, da je spomenuta čestica, pošto je bila u posjedovnom listu mog oca iza njegove smrti, na ostavinskoj raspravi, kao vanknjižno vlasništvo pripala meni.

Još nije stiglo rješenje o nasljeđivanju, znači trnutno još nemam pravomoćnog dokumenta da bi to potvrdio.

Evo, mislim da je sada to to, i da su uglavnom svi važni podaci tu,

Nije jednostavno, dapače! Što mi je za činiti, u ovakvim okolnostima.

Pa ništa, imate sve uvjete za dosjelost jer osoba kojoj je zemlja "agrarnom presudom" dodijeljena nikada nije stupila u posjed, pa je očito u familiji to tokom vremena i zanemareno i zaboravljeno. Uz to su vaši prednici bili upisani u katastar, što je također važan dokaz. (Dobro sam pogodio da se radilo o agrarnoj reformi).

Vi zapravo i niste bili obavezni tražiti sve te dokumente pored faktičnog posjeda i rješenja o nasljeđivanju, a niste bili dužni niti saznati da je upis u z.k. možebitno pogrešan u vezi s prezimenom.

Dakle, mogli ste tužiti upisanog formalnog vlasnika pod imenom pod kojim je upisan. Budući da je nepoznat, sud bi zatražio da Centar za socijalni rad odredi zastupnika itd.

Utvrđivanje identiteta uknjiženog vlasnika bi vam moglo pomoći ako biste mogli naći nasljednike te osobe, i ako bi oni priznali vaš zahtjev. To bi bitno skratilo cijeli postupak. Međutim, ako bi se oni usprotivili, onda biste imali pravu parnicu koja bi se mogla oduljiti.

U ovom drugom slučaju mislim da se bez obzira na protek vremena može tražiti ispravak. Dakle, ako je u povijesnom dijelu z.k. zabilježeno da je dotični upisan upravo temeljem te presude koju ste dobili iz arhiva (a trebala bi se nalaziti i u zbirci isprava uz z.k. uložak u gruntovnici) pa se radi o očiglednoj omašci, onda se može izvršiti ispravak.

Međutim, ako nema smisla tražiti nasljednike, niste dužni raščiščavati podatke koje ionako ne smatrate - u smislu vlasništva - valjanim.

U svakom slučaju ste došli do točke u kojoj vam je potreban odvjetnik radi pokretanja postupka (tužba odnosno parnični postupak ili pojedinačni ispravni postupak), pazite samo da ne nađete nekoga tko će ovdje vidjeti priliku da malo odulji i zaradi nešto više.

Još jednom, hvala.

Evo, zna se otprilike sve.

Koju mi preporučate varijantu za uknjižbu, naravno, uzimajući sve opcije, moguće zamke duljinu i koštanje postupka?

Evo, da ne otvaram novu temu.

Čestica koja je prošla ostavinsku raspravu a u zk ulošku glasi za primjera 26/64 vlasništva umrle osobe, a u posjedovnom listu je cijela na tu osobu, kako se tretira?

Da li kao knjižno, ili vanknjižno vlasništvo, ili i jedno i drugo.

Naime, da li pravno postoji problem, ako se u rješenju o nasljeđivanju nalazi kao knjižno ali i vanknjižno vlasništvo?

Nisam dobio odgovor na zadnja dva pitanja, ali to će mo nekako riješiti, sve jedno zahvljujem.

Još jedno pitanje, naime, interesira me da li se u jednom prijedlogu za pokretanje ispravnog postupka, može tražiti ispravak za više čestica, ili svaka čestica sama za sebe pojedinačno mora imati svoj prijedlog?

Puno hvala.

Ako se čestica vodi različito u katastru i z.k., u svakoj od ovih knjiga će se provesti ono što se može, i formalno neće biti problema ako u rješenju o nasljeđivanju sve točno piše. Ali nakon toga morat ćete u posebnom postupku riješiti netočnost koja preostane.

U jednom ispravnom postupku sigurno se može rješavati više čestica ako su stranke iste. Za slučaj da nisu ne znam odgovor.

Hvala na odgovoru.

Imam sreću, u ZK odjelu rade ispravni postupak, i dobio sam informaciju da je moguće u jednom postupku, provesti uknjižbu na više čestica bez obzira što je na svakoj drugi knjižni vlasnik.

Normalno, potrebno je da su na svakoj čestici stečeni uvjeti za ispravni postupak, što se naravno samo po sebi podrazumjeva.

Poštovani !

Ugovor o diobi za čl.106 ZOV-u mora biti u pisanoj formi i ovjeren kod JB.

Godine 1938. dolazilo je također do diobe vlasništva za života i uz svjedoke sačinjavalo se pisano očitovanje kod notara i to je bilo sve evidentirano.

Iz Vašeg posta da se razabrati da imate neko očitovanje kojim su se složili vlasnik i svi njegovi potomci.

Vi trebate ustati tužbom za utvrđenje prava vlasništva .Tu će Vam prvenstveno pomoći izvadak iz katastra iz kojeg je vidljivo kako je posjed prešao na Vašeg oca i dalje na Vas.

Radi se o povijesnom izvatku iz katastra .

Temeljem tog pisanog dokumenta Vaši prednici i Vi stekli ste zakoniti posjed , a protekom vremena stekli ste vlasništvo dosijelošću.

Tužbu za utvrđenje prava vlasništva treba Vam sastaviti pravno educirana osoba .Trebate pripremiti :

1.izvadak iz zemljišnih knjiga

2.izvadak iz katastra

3.dokumenat o diobi vlasništva za života

Moguće je da ima osoba upisanih u ZK ,a koje su sada pokojne ,i u tom slučaju trebate

naći adrese njihovih potomaka.

Pokušajte , da se prije utuženja dogovorite sa nasljednicima i sklopite sporazum o identifikaciji čestica kojih ste postali posjednik temeljem nasljeđivanja,a u skladu sa ranijom diobom.

Tu ima puno detalja o kojima se može diskutirati samo uvidom u dokumentaciju.

Pozdrav!

Evo, uvažavajući sve savjete, i sa takvim predznanjem, bio sam kod suca koji se bavi zemljišnoknjižnim poslom.

Izloživši mu postojeću situaciju, odgovorio je da se imaju svi elementi za pokretanje ispravnog postupka, tako da ću vjerovatno ići na tu verziju.

Još samo nisam siguran, pošto imam dvije čestice u samostalnom posjedu, a jednu u suposjednom, da li treba u ovom slučaju suposjeda ići sa posebnim prijedlogom, ili može sve u jednom?

Volio bi da mi netko odgovori, na čemu zahvaljujem.

Još me nešto interesira.

Ako sudac prihvati prijedlog za pokretanje ispravnog postupka, da li, ukoliko je uknjiženi vlasnik nepoznat, isto ko i parničkom postupku, sud traži nasljednike, dotične osobe?

Hvala na odgovoru.

Još jedan problem

Znao sam da je moj otac kupio česticu zemlje, ali nisam mogao naći kupoprodajni ugovor.

Juče ga nalazim.

Na njemu je potvrda o plaćanju poreza, potvrda identiteta prodavatelja, potpis prodavatelja, međutim, moj pok. otac nije potpisao taj ugovor.

Da li će sud prihvatiti ovakav kupoprodajni, ukoliko bi se pokrenuo postupak za naknadno pronađenu imovinu?

Ako ne, što mi je za činiti, i može li se to riješiti pozitivno za mene?

Zahvaljujem na odgovoru.

Evo, da dam neke povratne informacije u vezi gore iznijetog.

Situaciju u gore iznijetom postu razvila se na način, da sam u međuvremenu saznao da se treća osoba uknjižila na tu česticu.

Na sreću, osoba je dala tabularnu izjavu u kojoj mi je priznala vlasništvo. Čestica je temeljem toga već uknjižena, prijavljeno poreznoj uz priložen kupoprodajni ugovor, i dobio privremeno rješenje da sam oslobođen plaćanja poreza. Kada sam zvao poreznu i pitao zašto ono "privremeno", kazali su da je to uobičajeno i ukoliko bi se u naredne 3 godine od tako iznijetog rješenja stvorile neke druge pretpostavke za porezno opterećenje da je rješenje otvoreno, a ako ne, onda nakon 3 godine to privremeno, postaje automatski i pravomoćno.

U vezi rješavanja materije za ispravni, podnesen je zahtjev za pokretanje ispravnog postupka 4. prosinca prošle godine.

Danas dobio rješenje suda u kojem se na temelju članka 200. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama, pokreće i otvara pojedinačni ispravni postupka na spomenutoj čestici.

Objavljuje se oglas u Narodnim novinama i oglasnoj ploči suda. Troškovi objave u Narodnim novinama su 450 kuna.

Po isteku 60 dana roka za prijavu prigovora, zakazati će se ročište u kojem će se provesti i ocijeniti svi dokazi koji će do okončanja raspravljanja biti priloženi od strane predlagatelja. Tako piše u rješenju.

Sretan sam što je sve (tabularna i zahtjev) "prošlo" jer sam to sam sastavio i dokumentirao.

Legalis mnogo pomogao, bez njega i njegovih "mahera", nema šanse da bi uspio.

Molim pomoć.

U drugom prijedlogu za ispravni kojeg sam podnio zajedno s suvlasnikom na čestici zemlje, došlo je do situacije da je ta osoba u međuvremenu umrla.

Obavijestio sam sud o tome.

Završena je ostavinska rasprava, i sada sam dobio rješenje suda u kojem pozivaju nasljednike te umrle osobe (dvoje djece i suprug) da preuzmu postupak.

U rješenju o nasljeđivanju iza osobe s kojom sam podnio prijedlog za ispravni, česticu zemlje za koju je podnesen prijedlog dobiva suprug pokojnice.

Što je u ovoj situaciji za raditi? Kakva procedura slijedi? Da li je moguće napraviti da "unutra" postupka ostane samo suprug, koji je i naslijedio spomenutu česticu?

Ako osoba ne želi prihvatiti preuzimanje postupka, da li to mora sudu poslati u pismenom obliku, ili suprotno, ako prihvaća postupak, da li to treba poslati sudu u pismenom obliku?