promjena sudske odluke o skrbništvu

Pozdrav svima!

Molim za savjet, odnosno pomoć- bivši suprug, protiv kojeg se u ovom trenutku još uvijek vodi sudski postupak zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda, želi "skrbništvo" nad našim djetetom. S obzirom da je, ako se ne varam, predviđena zatvorska kazna od 6 mjeseci do 3godine za takvo kazneno djelo(i ovo mu je drugi put, već je prije par godina osuđen na 2 godine uvjetne k., također zbog nanošenja teških tjelesnih o.),realno je za očekivati da bi ovoga puta presuda mogla biti stroža.Shvaćam da svaki roditelj ima pravo tražiti promjenu sudske odluke kojem roditelju se dijete povjerava na čuvanje i skrb, ali nigdje ne nalazim konkretan odgovor mogu li to učiniti i roditelji protiv kojih se vodi sudski postupak za spomenuto djelo.Odnosno, može li to učiniti sada, u periodu kada presuda još uvijek nije donesena, a postoji mogućnost zatvorske kazne?

Bivši suprug još uvijek nije ništa pokrenuo na sudu, niti sam dobila bilo kakav poziv sa suda ili socijalnog, ali kako to očekujem svaki dan, zanima me smijem li sudu odgovoriti da predlažem da se pričeka ishod sudskog procesa protiv njega, jer mi se osobno čini suludo tražiti "skrbništvo", a jasno je da ne može povesti dijete sa sobom u zatvor...ili to nema nikakve veze jedno s drugim? Isto tako, ukoliko dobije uvjetnu kaznu, može li tražiti dijete dok traje uvjetna kazna?

Napominjem da će se dijete izjasniti na sudu da želi ići živjeti kod oca..mora to reći, jer otac to zahtjeva od njega. Potražila sam savjet od dvojice odvjetnika i dobila dva posve različita odgovora-jedan je tvrdio da ukoliko se dijete izjasni da želi živjeti kod oca istog trenutka odluka suda ide u korist oca, bez obzira za što je kažnjavan i da tu nema rasprave, a drugi je rekao da imam pravo čak i predložiti sudu da se otac ukljući u neki od programa liječenja zbog agresije koju ispoljava i da je velika vjerojatnost da će sud to prihvatiti i da bi se tek kad on odradi cijeli program moglo raspravljati o tome da dijete ide živjeti kod njega. Taj drugi odvjetnik me uvjerava da činjenica sud uvažava mišljenje djeteta, ali da to nije uvijek pravilo i nije uopće "sve gotovo", čim dijete da izjavu..ne znam. Uglavnom, molim Vaše savjete i pomoć!

"Odnosno, može li to učiniti sada, u periodu kada presuda još uvijek nije donesena, a postoji mogućnost zatvorske kazne?"

Da, on može pokrenuti izvanparnični postupak i zatražiti da se dijete povjeri njemu.

Donošenjem zakona u saboru u siječnju 2010. godine kojim se potvrđuje Europske konvencija o ostvarivanju dječjih prava, Hrvatska se obvezala da će djeci u postupcima u kojima se odlučuje o njihovim legitimnim pravima, omogućiti neka procesna prava, tu prije svega mislim da s obzirom na dob budu na adekvatan način informirana o samom postupku i da se od njih na adekvatan način dobije njihovo mišljenje sa kojim od roditelja bi željeli živjeti, ali to ne obvezuje sud ako je to protivno djetetovom interesu da i uvaži to mišljenje.

Željela bi se samo nadovezati na temu koju sam započela..ovo nije kritika nikome niti ikoga prozivam, ali ne mogu da se kao laik ne čudim.Nisam odvjetnica, pa stoga bez puno srama često javno izjavljujem kako mi mnogi doneseni zakoni nisu ni najmanje logični, jer ih sebi ne mogu i ne znam objasniti.

Ima nas svakakvih roditelja, i dobrih i loših, neovisno o spolu, neki od nas zaista želimo samo sve najbolje za svoju djecu, a neki koriste djecu kao sredstvo osvete bivšem partneru.

Nisam i nikada neću biti bivša supruga koja se valja po blatu prošlosti i nema pametnijeg posla nego da ocrnjuje bivšeg..nitko sretniji od mene da do nekih stvari nikada nije ni došlo i da je naše dijete moglo rasti uz oba roditelja. I znam da nisam jedina, kako god to nekima izgledalo, nismo mi sve do jedne jedva čekale da nam se brakovi raspadnu i sad uživamo u mučenju muškog roda-to što podižemo tužbe zbog neplaćanja alimentacije nije naša zloba, već zastupamo prava svoje djece,to što obijamo vrata CZSS u nekim je slučajevima zaista jedini izlaz, pa i to što većinom želimo da djeca ostanu živjeti uz majke ima svoje uporište. Priznajem, ima i žena koje se samo osvećuju i pri tome najmanje misle na dobrobit svoje djece.

Konkretno moj slučaj: nisam u stanju razumjeti kako zakon može dati jednako pravo ocu koji je npr. slučajno pregazio pješaka, pa zbog toga kazneno odgovara i pri tome traži da mu se dodijeli dijete na čuvanje i skrb, sa ocem koji namjerno(dakle svojim ponašanjem)dolazi u sukobe sa okolinom i nanosi teške tjelesne ozljede svakome tko mu se toga dana ne sviđa?! S obzirom da se protiv njega vodi postupak i očito je da neće dobiti nagradu i zahvalnicu od suca, već zakon predviđa kaznu za takvo društveno neprihvatljivo ponašanje, kako je uopće moralno prihvatljivo da sud raspravlja treba li se ili ne takvoj osobi povjeriti dijete na odgoj i zajednički suživot? U kakvom bi eventualno djetetovom interesu trebalo biti da živi s ocem koji ni samoga sebe nije u stanju kontrolirati, a sud tj. zakon dopušta da traži da mu se dodijeli dijete? Nije li taj isti otac dovoljno sudu rekao o sebi, o tome koliko mu je stalo do dobrobiti vlastitog djeteta, kad ga nije ni najmanje sram podnositi zahtjev, a još nije dobio ni presudu, koja ukoliko ne bude oslobađajuća po njega, ne ostavlja ni najmanju mogućnost da u normalnim uvjetima odgaja dijete? Dapače, zakon mu to dopušta..

Da je on samo običan, normalan otac, koji može djetetu pružiti bolje uvjete stanovanja od mene, bolju naobrazbu, normalno djetinjstvo uostalom, zašto bi se ja uopće trebala protiviti tome? Svome sinu zaista želim sve najbolje. Čak i da mu ne može pružiti ništa bolje nego što sam mu ja pružala do sada, već jednako, shvatila bih njegovu želju da dijete živi s njim i ne bih se protivila. Na žalost, mišljenja sam da nije podoban da odgaja dijete a još je žalosnije što ću o tome morati govoriti na sudu, u centru itd.. I ne, ne uživam ni najmanje, žao mi je samo što zakon, čak i kad postoje neosporni dokazi, ne radi razliku između dobrih i loših roditelja i svima daje jednaka prava. A očito je da je nemoguće da bi to bilo u interesu djece..

Dijete nije moglo birati roditelje, vi ste izabrali tog čovjeka.

Draga ellla87, istina je da ste vi izabrali svoga muškarca –supruga, ali to ne znači da vi trebate snosite podijeljenu odgovornost i posljedice zbog suprugovog asocijalnog ponašanja…vaš suprug može i ima pravo tražiti da se dijete dodjeli njemu na skrb i odgoj ali to ne znači da će ijedan sud njemu vaše zajedničko dijete povjeriti.

Zakon itekako radi razliku između dobrih i loših roditelja, pogotovo kada postoje nesporni dokazi , koji nam govore o lošim životnim navikama ili djelima jednoga od roditelja…ne brinite nije to tako crno kako neki prezentiraju…ukoliko tvrdite da:

„Napominjem da će se dijete izjasniti na sudu da želi ići živjeti kod oca..mora to reći, jer otac to zahtjeva od njega“

Što ste učinili glede ovoga, dali ste dijete odveli kod nekog psihologa ili dj. Psihijatra na razgovor? Svakako bi bilo dobro da se ovo zabilježi od strane stručne osobe…tako da se izjava djeteta niti neće tražiti na sudu ili će biti diskreditirana…stručna osoba čak može dati iskaz na sudu da je na dijete izvršen emocionalni ili dr.pritisak od strane oca itd…

Tu je niz mogućnosti koje vi kao roditelj koji brine možete poduzeti pa nije vaša uloga u ovom trenutku da sjedite i čekate, a suprug radi pritisak na sve strane…Naravno da možete tražiti uključivanje oca u neke terapije i savjetovanja…u vašem slučaju koji se meni osobno čini vrlo ekstreman, ja bih postavila pitanje uopće dali se takvom roditelju trebaju dopustiti kontakti sa djetetom a ne da vam netko kaže da postoji mogućnost povjere ovakvom roditelju…

Bitno je da ne zapadnete u zamku ispitivanja djeteta od strane psihologa u czss-u jer to vam može biti „kamen spoticanja“, tu postoji opasnost da se iskaz djeteta prihvati a vas optuži za pokušaje manipuliranja i induciranja ….ovo govorim ukoliko niste sigurni u stručnost, profesionalnost i objektivnost djelatnika czss-a!!!

Želim vas ohrabriti, pa vam iz iskustva govorim da je moguće sve dokazati i postići najbolje za svoje dijete ako se budete borili i neposustali…iz vašega osvrta je vrlo jasno da ste prekrasna majka koja se primarno vodi najboljim interesom djeteta …sigurna sam da će to i sud prepoznati…uzmite si dobroga odvjetnika iz obiteljskog prava i samo hrabro naprijed !!!

Vi se možete obratiti za mišljenje i nazovi stručnjacima koji će vam napisati mišljenje bez da uopće vide oca, samo na temelju onoga što im vi kažete, recimo ako budete nezadovoljni mišljenjem centra, ali kako Miroslav Goreta kaže takva mišljenja ili vještačenja nisu relevantna.