otac ne održava susrete s djecom je li to kazneno djelo

uvjek čitam majka brani vidjanje djece ocu i to je kazneno djelo,a da li je kazneno djelo kad otac ne želi uzimati djecu a majka ga prijavljuje zbog toga ali bezuspješno.pitate se zbog čega?Iz jednostavnog razloga ne radim ,podstanar sam sa dvoje djece,u velikim dugovima te da otac uzima djecu vikendom olakšao bi mi financijski odnosno ocu ostaje u đepu minimalno 200 kuna po vikendu jer ne uzima djecu.Odnosno otac kaže da će uzet djecu kad on hoće i kako hoće a to je po mogućnosti NIKAD

Nije kazneno djelo, naravno da je oceva odluka hoce li ili nece imate susrete sa djetetom. koliko je to moralno prihvatljivo je druga stvar.

Susreti i druženja s roditeljem s kojim ono ne živi su pravo djeteta (čl.87.3.) Spomenuti članak Obiteljskog zakona, niti ijedan drugi, ne govori da je to pravo djeteta podložno volji roditelja- kako onog s kojim živi tako ni onog s kojim ne živi.

Nadalje, čl.108.st.1. vas obvezuje obavijestiti czss o kršenju djetetovih prava, a u st.2 obvezuje czss da ispita slučaj i poduzme mjere.

Možete se pozvati na izvješća pravobraniteljice za djecu (i ostale izvore, no ovaj će "pročitati") o negativnom utjecaju po psihološki razvoj djeteta kada se susreti i druženja ne odvijaju (a za to nije presudan faktor tko je taj koji opsturira izvršenje određene mjere, već posljedica). Na usmenu obavijest ćete nerjetko dobiti odgovor kao i mnogi: "Pa to radi svaki drugi..." i neće mrdnuti prstom. U tom slučaju kontaktirajte pravobraniteljicu da ih "podsjeti" na ono što su u mogućnosti uraditi (pozvati ga i pozivati, opomenuti, poslati u savjetovalište...), a sve radi sustavnog kršenja prava djeteta i neizvršavanja sadržaja roditeljske skrbi koje nije lišen, a glede nastojanja oko (u zakonu navedenih) odgojnih postignuća.

Iako, motiv koji ste naveli u svojoj objavi je definitivno i pogrešan i loš: susreti i druženja služe kako bi dijete njegovalo emocionalni odnos s roditeljem s kojim ne živi, a on pak imao priliku izvršavati dužnosti iz svoje roditeljske skrbi, ne da bi onom drugom roditelju bilo financijski ili fizički lakše.

hvala na odgovorima

kažete da je motiv i pogrešan i loš ali jednostavno nemam izbora.Prijavljujem oca centru ali bezuspješno a što se tiče motiva da mi se financijski olakša može shvatit netko koga svakih par mjeseci izbacivaju iz stana zbog nemogućnosti plaćanja istog jer većina poslova je smjenska a djecu nema ko čuvati kad pitam oca hoće li uzeti djecu jer moram ići radit izrugiva se odnosno odgovara da nije siguran da su njegova ali odbija dnk analizu molim da mi se odgovori ako netko zna koliki iznos mogu zatražit jednokratne socijalne pomoći za mene i dvoje djece budući da alimentacija i dječiji ne pokrivaju troškove stanovanja i režija .Napominjem da prihvaćam razne poslove poput čišćenja zamjene u kafićima ne biram poslove iako sam školovana ali posao koji bi prilagodila potrebama djece odnosno samo jutarnja smjena nisam u mogućnosti naći .Nalazim se na zavodu i ne dobivam novčanu naknadu

Otac, ako želi i nisu prekoračeni rokovi, može osporavati očinstvo. U svakom slučaju, nije na vama da dokazujete očinstvo osobe koja je upisana kao otac djece.

Možete se obratiti czss-u pismeno (u usmenoj varijanti će se nastaviti kao i do sada) i zahtjevati da oca pozovu i objasne mu što prava djece na susrete i druženja jesu, opomenu ga itd... ali argument nikako ne može biti potreba čuvanja djece dok vi radite i financijska ušteda vikendima.

Samo da vas upozorim na sljedece, ukoliko se budete borili za to da otac "mora" viđati svoje djete, nakon vaseg silnog truda, otac ce cjelu pricu za sebe rjesit sljedecom recenicom:

"kako moze biti korisno za djete da viđa oca koji ga ne zeli vidit".

I tu zavrsava cjela prica.

Obzirom na učestalost primjera osporavanja ili izbjegavanja, u cilju doprinosa osvješćivanju značaja prava djeteta na susrete i druženja s roditeljem s kojim ne živi, prilažem iz svježeg DPR–552–04/09–005/2 Pravobraniteljice za djecu obzirom na postojeću praksu postupanja prema roditeljima.

"Obveza je oba roditelja, i onog s kojim dijete živi i roditelja s kojim dijete ne živi osigurati ostvarenje tog prava. Nepoštovanje tog prava djeteta, podliježe izricanju mjera obiteljsko pravne zaštite. Također, u odnosu na roditelja koji onemogućuje ostvarivanje tog prava, kao i u odnosu na roditelja koji izbjegava tu obvezu postoji mogućnost pokretanja kaznenog postupka radi neizvršavanja mjera koje su izrečene za zaštitu djeteta. U primjeni zakona ne smije biti razlike. Roditelj se u ime djeteta ne može odreći niti jednog djetetovog prava pa tako niti samoinicijativno odlučiti ukinuti mu ili onemogućiti pravo na kontinuirani razvoj odnosa s oba roditelja, u slučajevima u kojima je procijenjeno da su susreti i druženja s roditeljem u interesu djeteta. Prema našim saznanjima, centri za socijalnu skrb se najčešće služe mogućnošću izricanja mjere upozorenja u odnosu na roditelje koji ne uvažavaju pravo djeteta na susrete i druženja s roditeljem, temeljem koje ih upućuju u savjetovališta, terapiju, uključivanje u program škole za roditelje i sl.

Aktivnosti Ureda pravobraniteljice za djecu usmjerene su praćenju individualnih slučajeva kršenja prava djeteta i poduzimanju općih inicijativa usmjerenih poboljšanju položaja djece suočene s konfliktnim razvodima braka ili prekidom izvanbračne zajednice roditelja."