Imaju li trgovci ikakva prava

Pozdrav,

radi se o slijedećem. Radim u jednom malom dućanu, riječ je o papirnici, koji je zanimljiv djeci. Danas su mi dvije djevojčice bile sumnjive pošto su dugo gledale i stvari a i jedna drugu i zagonetno se smješkale i nešto premetale po rukama. Pitala sam ih da li su stavile nešto u džepove? Rekle su da nisu i ja sam im rekla ok i to je to. One su i dalje gledale i nakon 10-tak minuta otišle. Nedugo zatim došao je djed od jedne djevojčice, izvrijeđao me, nedugo zatim došla je arogantna mama i izvrijeđala me da sam se sva tresla. Rekla je da će poduzeti daljnje korake jer da NJENO DIJETE nije ništa uzela ( a usput mi i spomenula muža na višem položaju ), uzela broj od šefa i dalje čekam što će biti. Osijećala sam se ko zadnje smeće. To su prva djeca koju sam samo PITALA i ništa više. Moja radna kolegica je već par dječice uhvatila u krađi. Znači da se moram ponašati tako da kada vidim - NE VIDIM, kada čujem - NE ČUJEM, jer u protivnom bi mogli doći sa pištoljem. Rekla je da traži ISPRIKU što mi ne pada na pamet jer se previše dajem u poslu i za tu mizernu plaću radim ko crv, a svi uzimaju za pravo da nas blate i omalovažavaju. Kako sam trebala reagirati i što dalje? Btw znam da šef neće stati na moju stranu jer nikad ni nije stao na stranu radnika.

Daaa.. nekako se nisam ni nadala da ce se netko udostojiti jadnoj trgovkinji odgovoriti, a kamoli pomoći malim savjetom.