troškovi prijevoza

Radim u nepunom radnom vremenu (20 sati tjedno). U mome ugovoru o radu stoji da se nadoknada plaće i druge novčane nadoknade radnika određuju i isplaćuju pod uvjetima i visini određenim zakonom, Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu. Da li je poslodavac dužan isplatiti troškove za prijevoz u cijelosti ili samo polovicu obzirom na nepuno radno vrijeme?

Poslodavac je dužan isplatiti troškove prijevoza u cijelosti, jer je smisao plaćanja tih troškova, omogućiti radniku dolazak na posao, a ne do pola puta do posla.

Danas sam bila kod računovotkinje u školi u kojoj radim i ona tvrdi da imam pravo samo na pola troškova prijevoza jer sam zaposlena na pola radnog vremena. To mi je totalno nelogično jer ja moram doći na posao bila zaposlena na puno ili pola radnog vremena. Jel zna netko na koji članak u zakonu bi se mogla pozvati (ako sam uopće u pravu da tražim puni iznos prijevoza)?

Prema čl. 66. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Nar. nov., br. 3/02.) "radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim javnim prijevozom u visini troškova prijevozne karte". Moje je mišljenje da da samo radnicima koji objektivno imaju troškove prijevoza u mjestu stanovanja i rada, taj se trošak nadoknađuje u visini cijene karte.

Napominjem da neka ministarstva svim radnicima isplaćuju fiksni iznos naknade u visini cijene karte mjesnog prijevoza, bez obzira da li objektivno postoji trošak prijevoza ili ne postoji.

Prema čl. 12. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 54/01.) poslodavac može radniku neoporezivo nadoknaditi troškove prijevoza na posao i s posla u visini stvarnih troškova koji nastaju radniku, bilo na temelju karte javnog prijevoznika ili odgovarajuće potvrde o cijeni javnog prijevoza na određenoj relaciji. Ako nisu ispunjeni uvjeti za neoporezivu isplatu

Nigdje nisam našao odredbu o polovini troškova prijevoza ukoliko se rado nepunom radnom vremenu, a ide Vam u prilog i to što u dvojbi je potrebno temeljem Zakona o radu uvijek primjeniti pravo koje je povoljnije za radnka.